Sunday, February 28, 2010

Lost At 22


If I knew what to do I'd do it.
If I knew where to go I'd get there someday.
If I knew where to fly I'd fly away, forget about life for a while.
But it never is that easy to just pick up and go and do as you're told like.
'cause life never works out that way.
If it were true the skies would be full everyday.

If I knew how to fly, I'd fly away.
If I knew how to fly, I'd fly away.
If I knew how to fly, I knew how to fly away.

Well I'm lost at 22 and I've got no fucking clue.
No I don't know if things will work out right.
I'm lost and confused.
I'm lost at 22 and I don't know if my life's gonna end up right.
'cause they keep on telling me that I'm young, dumb and naive.
But that's just what they want me to believe.

Well I'd rather be lost at sea than become part of this society.
Where the grass is always green and the air is always clean.
At least that's what they want me to believe.
At least that's what they want me to believe.

I'm lost at 22.
I'm lost at 22.
I'm lost.

Wednesday, February 24, 2010

Kazna Za Uši


Grupa je nastala u jesen 1986. godine u Beogradu, a iskristalisala se iz niza školskih sastava koje je predvodio pevač i gitarista Ivan Đorđević Ivek.


Uobičajene početničke muke savlađivali su sve do jeseni 1990. godine kada je privatna beogradska izdavačka kuća Nova Aleksandrija objavila LP Jašući do ekstaze na kome su zabeleženi snimci novih sastava Euforia, Klajberi, Presing, Darkwood Dub, a Kazna Za Uši je zastupljena sa dve pesme.


Januara 1991. godine objavili su singl Deri Kamen/Moj Drug, a sopstveni zvuk su okarakterisali sloganom na omotu - Ekstremno garažno rokanje!

Bend se istakao pobedom na Zaječarskoj Gitarijadi, dobijajući nagradu za najbolji nastup, ujedno na Festivalu Brzi Bendovi Srbije Đorđević je proglašen za najboljeg gitaristu, a pesma "Koska" je proglašena za rok'n'rol himnu Srbije.



Grupa je tokom godina često menjala članove, ali u to vreme ključna postava su uz Iveka bili basista Rudolf Cibulski i bubnjar Dejan Utvar, koji je kasnije prešao u Del Arno Band.


1992. godine objavljuju na kaseti debi album Ispod zemlje u produkciji Joveca (ex Eletrični Orgazam) sa udarnim pesmama, koska, rođen lud, kad budeš mrtav i beo.


1994. godine objavljuju LP Izliv sreće, napad radosti za PGP RTS, materijal se sastojao od koncerta uživo i novog neobjavljenog materijala, produkciju im je ponovo radio Jovec.


U maju 1994 godine Kiparska izdavačka kuća Red Luna Records izdaje reizdanje Ispod zemlje na CD-u. Takođe iste godine je za izdavačku kuću izašla kompilacija pod nazivom 3 (tri) na kojoj su pored KZU bili Presing i Overdose.

1995. godine u Aprilu bend je odsvirao nekolicinu koncerata u Sloveniji.

Bend pravi pauzu da bi se 1997. ponovo okupili i napravili povratnički koncert, ovaj put u novoj postavi: gitarista Srđan Radmilović (Euforija), i basista Goran Vujović (Ex-Kandinsky) i Nebojša Dragojlović (Ex-Kandinsky) kao bubnjar.



Poslednji album Zauške su izdali 1999 godine, koji je u to vreme izdat za City Records, bend se ubrzo potom raspao.

2006. KZU se okupila da proslavi 20 godišnjicu od nastajanja benda jednom specijalnom svirkom na Akademiji
.


Od 2009. Kazna Za Uši radi punom parom u novoj postavi: Ivek Van Đorđević - vokal, gitara, Rudolf Cibulski - bas, gitara, Milan Bjedov - bubanj. Njihov novi singl Bez Pipanja je uspeo da dođe na sam vrh popboksove liste singlova...


Trenutno rade na novom albumu i trude se da se koncertno aktiviraju širom Srbije i u okolnim zemljama.

Ljudi koji su prošli kroz KZU:

Srđan Radmilović (Euforija) - gitara
Manja Đorđević - vokali
Aleksandar Glišić (Trovači) - bubnjevi
Goran Glava Markovski - bas
Srđan Žika Todorović - bubnjevi
Goran Vujović (ex-Kandinsky) - bas
Nebojša Dragojlović (ex-Kandinsky) - bubnjevi
Milan Popović Pop - bass
Dejan Utvar - bubnjevi

Izdanja:
1990 Jašući do ekstaze (Kompilacija Darkwood Dub, Presing, Klajberi) pesme Teleći pogled, Nune Papa, Nova Aleksandrija

1991 Deri Kamen/Moj Drug singl, Nova Aleksandrija
http://www.megaupload.com/?d=8N5X26E4

1992 Ispod Zemlje, Sorabia Disk, cd reizdanje Red Luna Records 1994
http://www.megaupload.com/?d=5V3CEGK0

1994 Izliv Radosti Napad Sreće, PGP RTS
http://www.megaupload.com/?d=ZH9D8DST

1994 3 (Kompilacija Presing, Overdose) pesme Uvek, Ja Sam Crn - Live, Kad Budeš Mrtav I Beo, Bultaggo Boogie, Rodjen Lud, Ja Hoću Da Znam - Live, Red Luna Records

1994 Bez Struje (Kompilacija Rambo Amadeus, Laki Pingvini, Trinidad Trip Bend, Ana Sofrenović, Nesalomivi, Đura I Heroji, Delča i Extazi, Point Blank, Roze Poze, Du-Du-A, Del Arno Band, Raw Hide, B-Ton) pesma Ovde, ovde akustična verzija, MTS Records/Vujin Trade Line AG

1994 Radio Utopia (1984-1994) (Kompilacija Rambo Amadeus, Boye, Novembar, Overdose, Plejboj, EKV, Eva Braun, El. Orgazam, Dead Ideas, Obojeni Program, Rimtuti Tuki, Presing, DLM, Partibrejkers) pesma Poklon, B92

1999 Zauške, City Records
http://www.megaupload.com/?d=BCTUYSCR

Saturday, February 20, 2010

Stroszek (1977)








1976. u Americi izlazi Rocky, film o jednom običnom nepoznatom bokseru koji je radio za zelenaša, dok mu se nije ukazala prilika da se bori protiv šampiona teške kategorije i kako to ide u naivnim američkim filmovima, pobeđuje ga srcem...
Taj film (i filmadžija pride) su hteli da nam prikažu kako svako u Americi može ostvariti famozni američki san, da od nikoga i ničega postaneš i stvoriš nešto...

(SPOILERS AHOY!)

1977. izlazi Stroszek, film nemačkog rezisera Werner Herzog-a, koji prati život Bruno Stroszek-a, uličnog muzičara i teškog alkoholičara koji je upravo pušten iz zatvora, sa upozorenjem da se ne vraća njegovim starim navikama i da potraži pravi posao i da sredi svoj život.
Kako to uglavnom biva Bruno odlazi u lokalnu pivnicu i naručuje sveže pivo, i prisustvuje nemilom maltretiranju lokalne prostituke Eve (Eva Mattes, Herzegova bivša žena, glumila i u Woyzcek-u) koja biva ostavljena od strane svojih makroa. Bruno se sažali na nju i prima je u svoj mali dom, koji je priča za sebe, prepun raznih instrumenata od klavira, harmonika, truba i sličnih muzičkih đakonija. Jedini prijatelj pored Eve kojeg Bruno ima je stariji ekscentrični, ali ipak dobroćudni čičica po imenu Scheitz.
Nažalost iako izgleda da će sve krenuti nabolje u ovoj priči, makroi počinju da maltretiraju Evu, Brunu porazbijaju stan, i na najgori mogući fizički i psihički način ga ponize. Stvari postaju nesnosne i Scheitz ih nagovara da napuste Berlin, i sa njim pođu u Ameriku u Wisconsin gde ima nećaka, i gde će oni sigurno moći da žive i zarađuju za svoj život, Bruno i Eva prihvataju poziv...

Naspram depresivnog prvog dela, kreće jedan intermeco u vidu road movie-a, u kojima se svo troje voze Amerikom dok idu kod Scheitz-ovog nećaka automehaničara, smenjuju se razni pejzaži od urbanih betonskih građevina do pustih prerija, melem za oči...

Ubrzo se stvari menjanju, iskrsavaju problemi sa kreditom, Brunovo nezadovoljstvo sa čudnom zemljom u kojoj se sve svodi na brojke, i razne račune i kredite i hladnim ljudima, koji ga sve više otuđuju i ponovo vraćaju njegovoj slabosti alkoholu. Eva ga napušta, on gubi kuću, i u naletima očajničkog ludila okuraži se na pljačku sa starcem.

Uzgred Bruno ima jednu zanimljivu političku opasku, u kojoj poredi politiku i življenja u Nacističkoj Nemačkoj, sa Američkim načinom zivota: "Iskrenija mi je Nacistička brutalnost koju si prikazivali otvoreno, naspram Američkog političko/ekonomskog ugnjetavanja kroz sitna slova u ugovorima."

Kao u slučaju sa Aguirre-om, zaista ne mogu da prestanem da mislim o filmu. Sve te situacije i nepravde koje se dešavaju Brunu tokom celog filma, verujem da su osnovane na Herzog-ovim životnim dogodovštinama, a koliko mi je poznato film je i neka vrsta biografije Bruno S. (glavni glumac) koji je i sam ulični svirač/pevač...

Na trenutke ćete se smejati, u nekima ćete se rastužiti, jer ovo je jednostavno film od kojeg ne možete da ne pustite neku emociju.

Zanimljivo je da su svi ljudi skoro prirodni, tj. niko od njih nije pre glumio, američki glumci su takođe neki lokalni ljudi...

Isto tako ima jako dobar prikaz simbolike, pošto se završetak filma dešava uoči dana zahvalnosti, a svi znamo koliko je to amerikancima jako bitan praznik, posle napornog posla i rada, imaju jedan dan koji mogu posvetiti svojim porodicama, i na miru uživati u ćuretini. Mislim da je jasna poruka Američkog sna ta da ako radiš kao konj (da izvinete na izrazu) živećeš u blagodeti, ovde se to manifestuje u smrznutoj ćurci koju Bruno nosi sa sobom do kraja filma, ali nema sa kime da je podeli, jer je ostao sam (Eva i čičica su bili njegova porodica, i ostao je bez njih)

Još jedna činjenica koja me je jako pogodila, a ta je da ako nemaš sreće u sopstvenoj zemlji, a tražiš je u drugoj, malo je verovatno da ćeš je naći...
Veća je mogućnost da će ti se sve ponovo izdešavati kao i u tvojoj domovini, samo desetostruko gore... (ovo je barem neko moje pesimističko viđenje)

Inače sam prikaz filma je odlicna antiteza Američkog sna, ruši ga kao kulu od karata i tada 1977. godine, a kamoli danas 2010. jednostavno ovaj film ima vanvremensku poruku...

Nego evo još nekoliko zanimljivosti u vezi filma, pošto je deo sniman u državi Wisconsin u gradiću Plainfield, koji je poznat po tome što je iznedrio jednog od najpoznatijih serijskih ubica Ed Gein-a.
Herzog je imao u planu da se vidi sa režiserom/novinarom Errol Morris-om (radio dosta intervjua sa Gein-om lično! Čak je planirao i dokumentarac da uradi ali mu nije uspelo) sa kojim se dogovarao da otkapaju grob majke dotičnog ubice i da bi se uverili da je on sam nije iskopao. (jer u to vreme kružile su razne legende o tome)
Herzog se pojavio na vreme, Morris se predomislio u poslednjem trenutku, Herzog nije otkopao grob, ostatak je istorija!

Ima još jedna zanimljivost, Ian Curtis (pokojni pevač Joy Division-a) gledao je Stroszek-a na tv-u par sati pre nego sto se obesio...

Ako vas je ovo sve imalo zainteresovalo za film skinućete ga i pogledati, dalje sve zavisi od vašeg ukusa i raspoloženja da li će vam ovo postati jedan od najomiljenijih filmova ili samo još jedan produkt celuloidne trake...

Jarboli


Posted Image

Jarboli su nastali u Beogradu tokom ranih 90-ih. Oformili su ga Boris Mladenović pevač i gitarista, braća Kovač Žolt i Daniel na basu i gitari i Nemanja Aćimović za bubnjevima.
Posle dosta godina sviranja po klubovima i prikupljanja fanova tokom godina, 1996 izdaju svoj prvi album "Čizmanoga" koji se sastojao od živih nastupa i nekoliko studijskih pesama. Zanimljivo je da su uradili ovu kasetu u tiražu od samo 50 primeraka i da su na jednom koncertu zaboravili da pomenu da ih imaju na lageru, ali su ih ubrzo prodali i povećalo se interesovanje publike, pa su dođtampali još 150 primeraka.
Prvi album im je klasična rok ploča, ima garaže, pomalo panka, tu i tamo nekih noise rock trenutaka, nije ni čudo da je taj album tada bio jako popularan, da bi ga posle dosta godina, tačnije 2003. Beopolis reizdao album na disku sa bonus pesmama, koji se opet ne može lako nabaviti jer se ceo tiraž rasprodao zbog velikog interesovanja.

Posle nekoliko godina rada za B92 1999 izdaju svoj prvi studijski album Dobrodošli, koji nažalost nije ispromovisan jer je izdat na dan NATO bombardovanja, pa je stoga promovisanje albuma širom zemlje bilo onemogućeno...
2000. su samoizdali ep "Samo ponekad", koji je postao hit kod urbane omladine, na sreću Jarbola koncertne promocije su cvetale sa svih strana.


Posted Image

Krajem 2001 izdaju epski album "Suvišna Sloboda" od 18 pesama, koji bi da su bila malo srećnija vremena završio kao dvostruki vinil. Nažalost promocija je ponovo bila onemogućena jer je Daniel morao da ide u vojsku, ujedno u bend je kao novi član postala Sonja Lončar koja je svirala klavir i klavijature kao gost na prethodnim izdanjima.
Ovaj album je ponajviše pop orijentisan tako da vas ne čudi ako krenete da pevušite neke od pesama, tj. ako vam prija takav zvuk.

Nisu dugo mirovali i 2003 izdaju fantastični electro synth pop orijentisani EP "Uslovna Sloboda", a posle njega 2004/2005 album sa živim snimcima "Jedan Čovek, Jedna Rezolucija" sa nastupa iz SKC-a.
Ovde treba napomenuti da Jarboli su imali dosta promocija koje su bile jako neobične, na jednom promotivnom koncertu su kuvali kafu i čajeve svim ljudima koji su došli na koncert, a i povremeno su znali da se maskiraju na nekim živim nastupima.




Posted Image

Njihov poslednji album su izdali 2006, pod nazivom "Buđanje Proleća", ovo je jedna jako ozbiljna ploča sa melanholičnim lirikama koje su predstavljale život ljudi u Srbiji posle bombardovanja i svih nedaća koje su nas snašli tokom 90-ih. Muzički Buđanje je i najelektronski orijentisano izdanje , i možda se neće dopasti ljudima na prvu loptu, ali posle n-tog slušanja zna da vam se uvuče pod kožu i bubne opne. Album je inače predivno ilustrovan od strane Tome Pana.

Jarboli su imali dosta nastupa blizu naših susednih zemalja Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji, a ove godine održali svoj prvi nastup u Beču.

Trenutno snimaju novi album koji će se najverovatnije pojaviti krajem 2010.




Treba spomenuti da su članovi Jarbola aktivni i u mnogim drugim bendovima na sceni. (Neočekivana sila koja se pojavljuje iznenada i rešava stvar, Lira Vega, Veliki Prezir, Piano Duo LP, Jesenji Orkestar itd.)

Posted Image

Diskografija
Čizmanoga, 1996. samizdat MC, reizdanje 2003. Beopolis CD
Dobrodošli, 1999. B92 MC, CD
Samo ponekad EP, 2000. samizdat MC, CD
Suvišna sloboda, 2001. B92 MC, CD
Uslovna sloboda EP, 2003. Odličan hrčak, CD
Buđanje proleća, 2006. Odličan hrčak, CD

Kompilacije:
Gruvanje Vol.1, 1995. L.V.O. Records/Groovanje MC
Ovo je zemlja za nas?, 1996. BOOM93 MC, CD
Korak napred 2 koraka nazad, 2000. KVS-freeB92 MC, CD
Leopardov rep, 2000. Beograund, MC,CD



Čizmanoga (2003, reizdanje Beopolis, 320kbps)
http://www.megaupload.com/?d=EICSQOV3
Dobrodošli (1999, B92, 320kbps)
http://www.megaupload.com/?d=GHFT9Q0B
Suvišna Sloboda (2001, B92, 320kbps)
http://www.megaupload.com/?d=GC9YROMY


Friday, February 19, 2010

Cold Souls (2009)

Kako to uglavnom biva, na ''Praznine Duša'' (odlučih svojevoljno da krstim film) sasvim slučajno nabasao kada sam krstario internetom i video poster koji je ujedno delovao zanimljivo, i na njemu se nalazio Paul Giamatti, Američki glumac kojeg volim zbog njegovog metodističkog/karakternog stila glume. (pogledati Sideways, American Splendour npr.)

Dugo sam čekao da ''procuri'' i evo konačno u 2010 mi se daje prilika da gledam film koji je izašao krajem 2009...
Da se vratim na film, zanimljiva je činjenica, da je ovo prvenac maštovite i talentovane režiserke Sophie Barthes (Francuskinja, oh, la, la!) koja se sasvim ''uspešno'' snašla sa svojim dugometražnim prvencem, uzevši priču u stilu šta bi bilo kad bi bilo, tome dodala dubokoumno razmišljanje o svrsi ljudskih duša (sopstvenim, tuđim, a i ujedno ako ste bez iste, uostalom videćete već iz sinopsisa) i napravila jedno malo remek delo...

Priča: (SPOILERS, AHOY!)


Paul (Giamatti glumi ''sebe'', samo u drugoj realnosti) se našao u nebranom grožđu, dok se pripremao za predstavu ''Ujka Vanja'' (Anton Pavlovič Čehov) sam lik iz predstave je počeo da zauzima deo njegove psihe, to mu nažalost stvara depresiju koja mu onemogućava da glumi u predstavi i ujedno mu onemogućava socijalni život.



Njegov menadžer mu predlaže da pokuša da odstrani svoju dušu! Da, dobro ste pročitali, ima posebna klinika koja se bavi time, a nju vodi Dr. Flintstein (David Strathairn) on služi kao prodavac, tj. prodaje vam sci-fi deo priče, način na koji se odstranjuju duše uz pomoć mašine i posle kako ih postavljaju u skladište sa ostalim dušama, ništa od ovoga nije nabudženo kao u nekim skorašnjim sci-fi filmovima, već je prosto i nije napadno sa detaljima (slično je i sa prošlogodišnjim Moon-om) i sa te strane su me uverili, a i Giamatti-evog lika pride da uradi uklanjanje duše.
U početku se Paul-ov lik oseća rasterećeno, ali ni to mu ne pomaže da se koncentriše bolje na svoju glumu i privatni život (žena i saradnici primećuju promene u njegovom ponašanju), pa mu klinika ponovo izlazi u susret tako što mu nudi dušu anonimnog donora, Ruskog pesnika, koju će preuzeti na određeno vreme...






Kako to uglavnom biva, ova priča se račva na dva dela, a u drugom upoznajemo Ninu (Dina Korzun), Ruskinju koja služi kao švercer duša između dotične klinike i Ruskih dobavljača/ekstraktora njihovih duša.
Njen šef mafijaš ima prelepu mladu ženu koja želi da bude glumica i ona mu ostavlja spisak poznatih američkih glumaca (George Clooney, Al Pacino, Robert De Niro itd.), Nini zapada taj zadatak da nađe dušu i kada je posećivala kliniku samo se Giamatti-eva nalazila (jedini glumac u celoj klinici zamislite), a on je jedini koji nije bio na listi ovih Oskarovaca, bolje išta nego ništa. Vrativši se u Rusiju ona daje dušu šefovoj ženi uveravajući da je u pitanju to jedan od glumaca sa liste...

U međuvremenu, Paul počinje da ima nuspojave od strane svoje nove duše. Ukazuju mu se neobične vizije mesta na kojima nikada nije bio i ljudi koje nikada nije upoznao. Odlazi kod doktora gde saznaje da je njegova duša ukradena i on odlazi direktno u Rusiju da je nađe usput se udružujući sa Ninom koja mu pomaže da je pronađu.

(SPOILER, ENDE)

Posvetiću se sada glumi, Paul Giamatti isporučuje jednu jaku i odličnu ulogu i on sa njom nosi ceo film na svojim leđima, zabavno je gledati ga u alternativnoj verziji sebe, glumac koji je izgubio svoju dušu i očajnički je traži nazad, sve to sadrži ozbiljnost, i to onu koja koja zna da vas nasmeje (meni je smešna), pa humor proističe iz reakcija glavnog lika i situacija u kojima se nađe.
Dina Korzun koja glumi Ruskinju Ninu, uh, njen lik mi je bio malo problematičan jer nije baš najbolje istražen, tužna jeste jer joj je i takva sudbina njenog karaktera, ali su mogli malo da uđu u njen deo priče kako je ušla u taj svet švercovanja duša isl.
Od sporednih uloga Dr. i Paul-ova žena su pristojno odglumili.
Fabula ima malo problematičnih momenata, mislim na sam završetak i dosta nerazjašnjenih stvari koje su me zanimale u vezi samih događaja i procesa sa dušama, razumem da se sa tog aspekta možda ne dopadne ljudima...
Šta bih još mogao da dodam, ah, da, film ima više Evropski šmek (tačnije Ruski) nego Američki, i može se reći da je ovo čak Ruski film (ima dosta referenci na njihove pisce, pa i prikazivanje Rusije isl.) i ono najbitnije da iako je low-budget donosi nam dašak osveženja, koje gledaoci zaslužuju...

Elem, svaka čast Sophie što je uspela da privoli ovakvog glumca i da sa dosta cohones-a izrežira sasvim solidan prvenac, vidi se da je imala poveće poverenje u svoj scenario, režiju i glumce, svaka joj čast na tome.

Intro

Proba, 1, 2, 1, 2. Izgleda da radi.